sreda, 11. novembar 2015.  18:11h
Pročitano 595 puta

Od Ljubovije do ušća Trešnjice u Drinu

Ovom prilikom nećemo govoriti o načinu lova pojedinih vrsta riba, već o izboru terena za ribolov na potesu od Ljubovije do ušća Trešnjice u Drinu. Neposredni povod za izbor ovakve teme jeste sve veće interesovanje ribolovaca iz Vojvodine, Beograda i Pomoravlja, koji bi rado proveli vikend ili čak godišnji odmor na našoj najljepšoj rijeci, ali nemaju nikakve informacije o dobrim lokacijama za ribolov i mogućnostima smještaja.

mladica.com mladica.com

Doći na Drinu „nako“ i stati na prvi izgledniji teren u nadi da će se dogoditi čudo, prilično je jalov posao i česti uzrok mnogim razočarenjima. Zato je od presudnog značaja prikupiti predhodno što više informacija o konkretnim terenima, načinu ribolova i, što je najvažnije, upoznati tamošnje ribolovce, koji će svakom dobronamjernom gostu dati pregršt korisnih informacija. U pravu su oni koji kažu da se na Drinu ne ide bez vodiča, ali, čak i ako idete „naslijepo“, mnogo ćete naučiti ako umijete da posmatrate i ako znate sa ljudima. Zato, krenimo sada zajedno od Ljubovijskog mosta do ušća Trešnjice u potrazi za što boljim terenom.

OD MOSTA DO UŠĆA

Možda je ovaj naš prikaz terena trebalo krenuti od ulaza Drine u Zvorničko jezero pa polako uzvodno, jer se na potesu od jezera do Ljubovijskog mosta nalazi mnogo odličnih terena. Ipak, s obzirom na skučen prostor i bolje mogućnosti smještaja od Ljubovije uzvodno, odlučio sam da naš prvi teren bude upravo ispod Ljubovijskog mosta.

Odmah iznad mosta koji povezuje Ljuboviju sa Bratuncem nalazi se jedan od najdužih i najproduktivnijih virova na cijelom toku Drine. Vir započinje neki stotinjak metara iznad mosta i završava se kilometar nizvodno. Većina ribolovaca sa Srbijanske strane zaposjeda tih stotinjak metara uzvodno od mosta, jer nizvodno je pristup terenima prilično težak.

Lovi se uglavnom škobalj i plotica, mada je teren bogat i mladicom, bucovom i klenom. Koncentracija ribe je izuzetno velika, pa je gotovo nemoguće vratiti se „prazan“ iz ribolova. Teren je aktivan svih 12 mjeseci, ali su avgust i septembar top period.

Cena godišnje dozvole za rekreativni ribolov iznosi 6000 dinara. Za lica starija od 65 godina, lica sa telesnim oštećenjem od 60-80%, žene i lica mlađa od 18 godina visina troškova za izdavanje godišnje dozvole za rekreativni ribolov iznosi 3000 dinara.Za lica sa telesnim oštećenjem od 80% i više ili trajno nesposobna za rad, za ratne i mirnodopske vojne invalide i civilne invalide rata, visina troškova za izdavanje godišnje dozvole za rekreativni ribolov iznosi 100 dinara.

- Nepun kilometar iznad ovog terena, iza jedne markantne okuke, lociran je čuveni revir „Plastika“. Mada ova pozicija daje jako mnogo škobalja, nikom je ne preporučujem, što zbog lošeg pristupa, što zbog velike gužve, praćene čestim svađama, mršenjima najlona i ostalim pratećim sadržajima za koje ne vjerujem da imate pretjeranog sluha. Sličan krkljanac je i na prvom uzvodnom terenu zvanom „Kamenjar“, gdje zna biti i potezanja hladnog oružja radi zauzimanja što bolje pozicije na terenu.

- Preskočimo dakle „Plastiku“ i „Kamenjar“ i zadovoljstvo potražimo na „Ribarskom placu“, koji je smješten na dijelu obale što pripada Udruženju sportskih ribolovaca iz Ljubovije. Tu nikada nije pretjerana gužva, a Drina je tu sva u titravim brzacima, koji pružaju veću šansu za dobar ulov od „zategnutih“ i mirnih virova. U neposrednoj blizini „ribarskog placa“ nalazi se i vrlo zanimljiva stajaća voda, nastala eksploatacijom šljunka. Osim šarana, klena i škobalja, ovo bistro jezerce bogato je krupnom štukom.

- Na mjestu gdje se glavni put račva za Ljuboviju, preko puta, na samoj obali Drine smješten je Ljubovijski motel. Osim dobrih uslova za smještaj, odmor i rekreaciju, odmah ispod motela nalazi se izuzetno dobar teren za lov krupnog škobalja, a česti su i ulovi krupne pastrmke. Ovo je teren isključivo za malu vodu, a kad dođe do velikog porasta vode, na nekih 300-400 metara nizvodno nalazi se poznati teren za veliku vodu, zvani „Vojna linija“. Osim škobalja, tu se često love i vrlo krupne mrene.

- Par kilometara uzvodno od Ljubovijskog motela nailazimo na poznati restoran „Raketa“. Osim dobre jagnjetine i domaćih kuvanih jela, ljubazno osoblje rado će ispeći vašu ribu na roštilju, i to rade zaista maestralno. Nažalost, nemaju smještaj, ali zato se iza leđa kafane, odmah preko njive, nailazi na jedan od najljepših i najbogatijih terena na ovom dijelu Drine. Idite prema špicu vira kod „Rakete“ i to tako da pređete na adu. Naspram Ade tok rijeke je titravi brzak bogat škobaljima i mrenom, a nizvodno od Ade tok se postepeno smiruje, a dubina povećava, što rapidno povećava mogućnost za dobar lov mladice. Iz čamca ste na ovoj nizvodnoj dubini car, ali vodite računa da je na Drini lov iz čamca zabranjen.

- Iznad vira kod „Rakete“ niže se cijeli kompleks vrlo zanimljivih kratkih terena, na kojima sam boravio samo u par navrata, pa nisam siguran da vam mogu dati precizne informacije. Ponekad valja u sebi isprovocirati avanturistu i sada, kad je vodostaj stalno mali, odvojiti par sati vremena da se ispita par kilometara terena iznad „Rakete“. Ribara je tu neobično malo, ali sam se uvjerio da riba ima bogami dosta.

- Čim pređemo „Raketu“ mi smo praktično u selu Vrhpolje. Specifičnost ove dionice, koja pomalo komplikuje lociranje dobrog terena, leži u činjenici da je Drina prilično udaljena od ceste. Zato, neka vam ne bude mrsko da pitate lokalne kako se silazi na glavnu plažu. Kad siđete na taj teren doživjećete Drinu u svoj njenoj raskošnoj ljepoti. Sa srbijanske strane to je zaista prava šljunkovita plaža, koja se proteže više od jednog kilometra, što nizvodno, što uzvodno. Nizvodno idu ljubitelji mušičarenja, jer vas na prelivu čeka tuce lipljena, a uzvodno idu ljubitelji lova škobalja, plotica i mrena, koje se love na okuci, gdje ploče iz bosanske strane najviše prilaze Srbiji. Na cijelom ovom potesu idelani su uslovi za kampovanje, aktivni odmor i rekreaciju.

- Kada otpecate plažu u Vrhpolju vratite se na glavni put i krenite opet uzvodno. Uskoro ćete sa desne strane u njivi primjetiti Crkvu i kraj njene makadamski put što vodi na poznati teren „Rogotu“. Vir u Rogoti počinje iz vrlo jakih brzaka i nakon postepenog umirivanja prelazi u izuzetno dugačak plitki preljev. Bilo gdje da stanete, ili na ulazne brzake, ili se spustite stotinjak metara prema preljevu, vir je krcat ribom „ko oko“. Škobalj je više nego dominantna riba na ovom dijelu Drine, mada se tu i tamo zalomi krupna mrena, a na ulaznim brzacima zna da „otrese“ i poneka dobra mladica. U pozadini su krasne livade i dobri uslovi za kampovanje sa porodicom.

- Odmah iznad „Rogote“, a tačno preko puta Sikirića ade smješten je ugostiteljsko-turistički kompleks „Etno selo“. Do ovog kompleksa vas vodi asfaltna cesta i siguran sam da će svako poželjeti da ovdje provede atraktivan vikend sa porodicom ili drugarima. Na raspolaganju su vam kućice u etno stilu sa svim modernim pogodnostima (kupatilo, grejanje), a na vama je da se odlučite samo za noćenje (1000 din) ili za puni pansion od 20 €, što obuhvata i tri obilna obroka na terasi iznad Drine.

- Odmah ispod Etno sela na Drini nalazi se vanserijski teren za lov lipljena mušičarenjem, što cijeloj priči daje malo aristokratskog šarma.

- Odmorili smo se i okrijepili u Etno selu i nastavljamo dalje uzvodno. Na izlazu iz Vrhpolja cesta se naglo izdiže, a zatim polako spušta. E, na tom dijelu gdje se cesta spušta, pod nogama vam Drina čini jedan od najzanimljivih terena za lov krupne plotice, klena i škobalja. Pristup je malo otežan, ali doživljaj je izuzetan, jer vam se plovci dodiruju sa plovcima onih što zabacuju iz Bosne sa Tegarske plaže. Na kraju ovog zanimljivog terena čovjek je napravio vikendicu za čuđenje, a ako sam informisan postoje i uslovi za smještaj. Meni lično to bi mnogo značilo, jer neposredno ispod te vikendice počinju slavni tereni za mušičarenje lipljena i pastrmke, koji su dugački preko 500 metara.

- Iz Vrhpolja se uskoro spuštamo u Drlače, a tu tek imate izbor da se smrznete. Svima koji dođu u Drlače prva baza su ploče ispod vikendica. Specifičnost ovog terena su pravi konglomerati dugačkih sedimentnih ploča, preko koji valja otežano hodati da se zauzme što bolja pozicija za lov škobalja. Lično ne volim ove terene, jer funkcionišu kako valja samo po ultra maloj vodi. Ne dopada mi se i ta „masna i zategnuta“ površina vode, koja i nije neki dobar saveznik za varanje riba. Te ploče u Drlačama lokalni još zovu i Donji izvorci, jer tu ispod vikendica ima jak izvor.

- Po mom ukusu je teren koji se nalazi neki kilometar uzvodno i zove se Gornji izvorci (ili, kraj malinjaka). Ranije se do Gornjih izvoraca moglo proći autom, ali, kako lokalni seljaci ne gotive pretjerano nas ribare (smatraju nas bitangama i bezljebovićima), zagradili su taj prolaz, pa se mora pješke sići do terena. Tih desetak minuta pješačenja premali su trud za ono što nas čeka na vodi. Pred vama iskrsne teren iz bajke u formi dugačkog zatitranog brzaka, prepunog škobaljima, krupnom nosarom, ali, bogami, i lipljenom. Gornji izvorci su jedan od onih terena iz „TOP TEN“ i svakako im trebate pokloniti pažnju, jer tu do izražaja dolaze sve one fine finese pravog drinskog ribolova.

- Prvi uzvodni teren iznad Gornjih izvoraca, i ujedno moj najdraži teren u Srbiji je „Rezervat“! Ovaj neobični naziv terena dao je Srdjan Despot Blaf, krajem osamdesetih, jer je jedino tu ostala više nego respektabilna populacija drinske mladice. Danas tu ima mladice, ali ne toliko pretjerano kao prije dvadesetak godina, ali zato je jedan od najljepših terena za lov lipljenja, krupne pastrmke, plotica i škobalja. Prirodni ambijent je kao iz bajke i nemoguće je ne zavoljeti ovakav teren. Gužve nema nikada, jer se mora autom proći kroz njive dosta tvrdim makadamom.

- Odmah iznad „Rezervata“ imamo preljev dužine gotovo 300 metara u kojem obitava gotovo samo lipljen. Istina, ovaj preljev je najproduktivniji od polovine maja do polovine juna, ali, znalo se desiti da dobro odradi i početkom jeseni.

- Eto nas polako i kod ušća Trešnjice, gdje naši drugari ribolovci napraviše pravo selo od vikendica. Volio sam ranijih godina loviti po ovim terenima, ali se danas nikako ne mogu oteti utisku da lovim na nečijoj privatnoj svojini. Zato se radije spustim stotinjak metara niže do markantne stijene Bradevac. Tu naspram stijene love se škobalji i nosare, a već stotinjak metara niže ulazimo u region lipljena, i to vrlo pristupačan za lov mušičarenjem.

Eto, dragi moji ribolovci, uz malo priče prođosmo u ovih dvadeset pet kilometara čak 18 prvorazrednih terena, uglavnom za malu vodu, a to i jest situacija koja nas očekuje narednih 40 dana. Između ovih terena krije se bezbroj malih terenčića, koji itekako znaju da nas obraduju i podare nam ribolov za nezaborav. Zato, ne treba gubiti vrijeme na zavičajnim vodama već upaliti auto i otići na neko od gore pobrojanih terena. Osim prizora Drine u svom najljepšem izdanju, upoznaćete mnogo zanimljivih ljudi i naučiti za kratko vrijeme ono što je drugima trajalo decenijama. Nije sramota pitati, već se praviti da sve znaš, a na kraju, kad ništa ne uloviš, proglasiti Drinu mrtvom rijekom. Upamtite, Drina je naša najljepša i ribom najbogatija rijeka, ali je to ujedno i divlja voda koja se opire i joguni, a samo odabranim, onim koji je poštuju i vole, otvori se u svom svojem bogatstvu.

Drugom prilikom naše putovanje ćemo nastaviti do Bajine Bašte, a zatim slijedi prikaz Drine sa Bosanske strane, gdje je ona, po mnogima još i najljepša i najmanje napadnuta.

Autor:  Ranko Travar
Ocenite ovaj članak:
(1 Glas)

Dodaj komentar



Saglasan sam sa pravilima komentarisanja navedenim u uslovima korišćenja!
EUR 0.00 0.00 USD 0.00 0.00 CHF 0.00 0.00 SEK 0.00 0.00

Popularni popusti

Error: No articles to display